Ovo je izvještaj nakon naše druge posjete Kemi.

A priča o Kemi je ovdje .
Polovinom Augusta, kao sto je bilo i planirano, otisli smo u selo Bakije te obisli Kemu i njegovu majku Hanku. Ovom prilikom je Hanki urucieno dosta sadake koja se u proteklim mjesecima sakupljala sirom Bosne i dijaspore. Hanki je kupljeno nesto namirnica, a iz Slovenije je poslato nekoliko posiljki sa odjecom i obucom za Kemu i njegove ukucane. Hanka se zahvaljuje svim ucesnicima i davaocima sadake.
(elvira / eminac)

Kemo je naravno dobio i svoje omiljene cokolade. I u ocima mu je zasjala radost. Puna kesa velikih Milka Cokolad samo za Kemu. Inace sve sto se moglo kupiti od domacih proizvodjaca kupljeno je za ovu porodicu, ali eto Milka je ipak pojam dobre cokolade, a i mi smo htjeli da Kemo bude zadovoljan sa poklonom od njegove brace i sestara koji su mu poslali sadake.

Uz sve ovo Hanki je predata i novcana Sadaka od 500 KM poslata od brace i sestara sirom svijeta. U razgovoru koji smo poslije vodili sa Keminom majkom, predlozili smo da poduzmemo korake kako bi Kemu smjestili u dom za retardiranu djecu “ Pazaric” te da u ovom domu mozda postoji adekvatna terapija i program za rehabilitaciju.

Ali nam je Hanka sjetno odgovorila da to mozda i nebi bio najbolji korak obzirom da je Kemo sada vec odrastao i da se vec sa svojih 30 godina cvrsto vezao za majku pa bi mozda mnogo patio bez nje.

Na kraju je ova zena heroj, sto sama uz Boziju pomoc odoljeva mnogim iskusenjima, napisala pismo zahvale svim onima koji su dali svoje sadake za Kemu, te na taj nacin puno olaksali zivot njoj i njezinoj djeci u ovom idilicnom selu u kojem se jos zivi kao i prije 50 godina.