Svugdje smo primljeni sa velikom radošću i sa iznenađenjem, jer nismo bili očekivani.

Da spomenemo samo jedan slučaj Munibe Sirbubalo izbjeglice iz okoline Foče koja sama živi u sobici prihvatnog doma u Ustikolini. Čuvši da smo joj donijeli iftar, Muniba je sa suzama u očima skočila, izgrlila nas i odmah zovnula dvije svoje drugarice da zajedno pripreme iftar od namirnica koje smo im donijeli te tu večer skupa iftare.

(Edin i Hurija)

Kadić Rasema sa svojom djecom

Karović Hajra, prošla golgote Foče sa svojim sinom, neodvajajući se nit za tren od njega.

Mina sa Pofalića, mehlem za dušu. Znaju to sve njezine komšije. Tih dana je tražila posao da prehrani troje djece.

Muniba Sirbubalo, samohrana starica podjelila je svoj iftar sa još dvije svoje drugarice iz prihvatnog centra.

Sakib sa Sokoca, vrijedni Bošnjak sa ženom i sinom, nema posla , a mora se brinuti za porodicu. kaže da bi rado gajio ovce.

Porodica Topčić, bila je na našem spisku. Možda baš zbog toga što nikada ne traže pomoć ni od koga, nam je posebno drago da ih obradujemo Božijom nafakom.

Škamo Šemsudin, radost, iznenađenje i tužne riječi: "Teško je ovisiti o milostinji drugih, a još imam snage da bilo šta radim."

Smajic Hasudin, kod njih je i njegova slijepa majka. Iftar je bio pun pogodak, jer u kuhinji nije bilo baš mnogo toga da bi se te večeri pripremio iole skroman iftar, a posti se svaki dan.