28.12.2003. godine, kako smo i najavili, obišli smo Hajrudina iz sela Vratnice kraj Visokog. Teški uslovi života pod kojim živi ova mlada porodica vidno je pogodila naše saradnice koje su obavile posjetu i uručile pomoć.

Hajrudinova supruga sa već poodmaklom bolešću zglobova uspjeva obavljati sve poslove koje njen suprug nije u mogućnosti usljed teškog oštečenja očiju. Ispričala je kako je čula dove svoje petogodišnje kćerke Lejle: Bile su to riječi:

"Dragi Allahu dadni da moj babo opet može da vidi"

Nije bilo lahko slušati životnu priču ove mlade majke.

Na rukama njegove supruge primjetili smo ukočene i otečene zglobove. Na pitanje šta je to i otkad joj je to, Hajrudinova supruga je rekla da nezna šta je i da ima to već neko vrijeme. "Ujutro mi se valjda ohlade ovi zglobove pa me puno boli dok malo ne ugrijem"

Pročitali smo Hajrudinov ljekarski nalaz u kojem stoji da je povreda oka nastala u civilnom periodu i oštetila jedno oko. Hajrudin nije imao sredstava da plati put do ljekara i oštećenjese s vremenom proširilo i na drugo oko. Danas mu ovaj gubitak vida nije priznat niti kao ratna invalidnina, niti bilo kakva druga vrsta beneficije. Hajrudin više nije u mogućnosti da sam bilo šta promjeni. Pomirio se sa činjenicom da mora dalje sa sve manje i manje vida. Hajrudinje je bio borac Armije BiH čiji je brat blizanac poginuo u ratu, ali nema nikakvih primanja niti penzija. Imaju jednu kozu i ponosni su na njezino malo jare. Hajrudin iscjepa pokad-kad nekome drva ili iskopa dio kanala i tako donese kući koju marku. Dalo se primjetiti da su svi ukučani bili neuhranjeni i nevjerovatno slabo obućeni.

Medju našim sestrama bilo je i medicinara pa su prepoznali degenerativni Artritis.

Interesantno je pak bilo da je ova žena uprkos svojim jakim bolovima i uveliko narušenim zdravljem, opet sebe zapostavljala i skretala našu pažnju samo na svoga bolesnog muža.

U kući je bilo prilično tamno, jer su na prozorima bila ćebad u nadi da tako neće puhati studen na djecu koja su tu ležala.

Na šporetu je stajao mali lonac sa čorbom od posnoga graha, a sa plafona je prokišnjavalo u jedan sud postavljen na fotelji. Čak je prokisnjavalo preko neizolirane strujne žice. No Hajrudin već odavno nevidi i nemože niti popraviti krov, niti izolirati žicu.

Na rastanku sa ovim ljudima bilo je mnogo suza sa obje strane, riječi utjehe i ohrabrenja.

Obećali smo im donirati ovce na uzgoj iz projekata kojeg planiramo i uručili smo im 200 Eura.

---------------------------

U međuvremenu smo obavili i drugu posjetu Hajrudinovoj porodici. Donirali mu ovcu iz Projekata "Ovce za uzgoj" koja se upravo ojagnjila. vise o tome