|
 U povrtaničkom naselju Bijeli potok živi Lupić (Enes i Nedžmina) Ajla, rođena 2. Septembra 2004. godine. U maju prošle godine njeno djetinstvo je poremetila teška bolest. Lijevo oko joj je napao tumor, a u decembru je operisano. Od tada na oko ne vidi. Nakon kratkog vremena oboljelo je i desno oko. Njeni roditelji su potražili savjet na klinici u Ljubljani. Ponuđena je operacija da se spasi vid bar na jednom oku. Međutim, početni troškovi operacije koštaju 18.000 eura. Njeni roditelji, povratnici u opštinu Zvornik nisu u mogućnosti snositi troškove liječenja
|
|
Saznaj više...
|
|
|
 Velić Esad, otac djevojčice Velić Hurulajn rođene 2002 zamolio nas je za hitnu novčanu pomoć. Njegovoj kčerci je nedavno dijagnosticiran tumor koji se rapidno širi od desnog koljena, preko natkoljenice, karlice, bubrega i mišićnog tkiva kičmenog stuba gdje je prouzrokovao skoliozu. Do sada je djevojčica liječena na Kliničkom centru Koševo, ali je potrebna hitna operacija koja se u spomenutom centru nemože izvesti. Postoji šansa za operaciju u Bogenhausener klinici (Njemačka). Esad je zaposlen u općini Centar Sarajevo na djelatnostima portira i svaka skromna sadaka mu je dobro došla. Cjelokupan iznos za operaciju je veoma veliki, no Velići će biti sretni da im se pomogne sa bilo koliko novca, jer su u velikoj potrebi. Pozivamo vas da se odazovete ovom pozivu za pomoć do sredine Juna, kada ćemo uručiti sadaku iz fonda. Uplate su moguće na naše račune (HO Sadake), kao i na niže navedena konta u Bosni i Hercegovini. Sa područja Njemačke je preko Deutsche Telekoma moguće donirati preko humanitarnog telefona. Svakim pozivom na 0900 1 33 55 00 donirate 3 EUR
|
|
Saznaj više...
|
|
|
Veoma potresna priča o Šemsi Jašarević iz Bugojna. Ova mlada samohrana majka odgaja petoro djece (najstarije 13 godina, a najmlađe 2 mjeseca), bez ikakvih primanja, plate, socijalne pomoći, dodataka ...
Šemsin život je od same udaje krenuo ovim tokom kakvim sada teče. Život pun teskoća, patnji, neimaštine, nerazumijevanja, fizičkog i psihičkog zlostavljanja težeg stepena, odbacivanja i td.
Još mnogo ranije odabrala je put u Islamu koji nalaže strožije forme u svakodnevnom-materijalnom životu muslimana, time i samom oblačenju.
Tako Šemsa nosi veo na licu (nikab), te su njezine mogućnosti da zaradi za svoju djecu jos više ograničene. Ipak Šemsa noćima vrijedno hekla garniture i pokušava da ih zamijeni za novac, odjeću ili obuću.
|
|
Saznaj više...
|
|
 Malo je poznat podatak da je Centar za liječenje od ovisnosti «IZLAZ» među najuspješnijim centrima ovakve vrste u svijetu u pogledu broja izliječenih ovisnika. To su potvrdile i međunarodne asocijacije centara za liječenje od ovisnosti, čiji su predstavnici u više navrata boravili u Centru «IZLAZ», kako bi se upoznali sa tako uspješnim pristupom i metodologijom liječenja.
Kuriozitet je da je ovaj centar osnovan i djeluje uz požrtvovan rad entuzijasta i minimalna finansijska sredstva, koja se većinom sastoje od priloga dobrih ljudi, pojedinaca i uspješnih privatnih poduzetnika, a u manjoj mjeri od sredstava iz budžeta.
|
|
Saznaj više...
|
|
 U malom kućerku u bukrešanskom dijelu Bijeljine, živi jedna skromna porodica, Hamidović. Majka Sejda, starica od svojih 78 godina koja umjesto da mirno provodi staračke dane, brižno, s puno uzdaha i suza, brine se i hizmeti svoga sina Pašagu. On sa svojih pedesetak godina obolijeva od katarakta oba oka, i ostaje 100% slijep. Pored toga Pašaga ima jedan vid trbušnog katetra kojeg mora sedmično mijenjati.
Inace ovo dvoje mazluma žive od skromne majčine penzijice koja nije dovoljna ni za osnovne životne potrebe. Da ne spominjemo ljekove, većice za kateter ili bar da se pokuša platiti pregled kod specijaliste za očne bolesti. Na pitanje kako sastavljaju kraj sa krajem, govori nam ova brižna starica, kako joj komšije ponekad daju hrane, a sjeti se ponekad neko i obraduje ih sadakom u novcu.
Pa sjetimo ih se i mi! Osobito u ovim ramazanskim danima kada se otvaraju vrata hajra, a zatvaraju vrata šera, sjetimo se ovih insana i uz zahvalnost Uzvišenom na svim blagodatima kojim nas je obasuo, nezaboravimo one koje smo dužni paziti: naše nemoćne, bolesne i slabe. Pošaljite skromnu sadaku, a mi ćemo je odmah proslijediti do Hamidovića.
Pripremila: Hadžera
|
|
 Ustvari ovo je priča samo o Ameli, ali eto, da krenemo redom.
Na prilazu u Visoko, na jednoj desnoj krivini ima gusta šuma. Šuma homorika i jela. Djeluje mračno i čutljivo. Možda bi bila i premračna, da se između stabala ne bjelasaju visoki, ko snijeg bijeli bašluci. Ima ih na stotine. Šehidko mezarje. Kažu stari Visočani da se na ovome mezarju za prošloga rata deslo nešto što se graniči sa razumom. Vele nije za svačije uši, ali eto samo da se zna, Bosna ima svoje čuvare za koje mi i neznamo.
Jedan od tih starih Visočana je i Ramo. Kažu, on je jedan od zadnjih alima staroga kova. Onih alima za koje se zna u cijeloj Bosni, ali samo po dobru. Alim kojeg poštuju stari i mladi i koji iz poštovanja nosi titulu Derviš Ramo. Prepoznatljiva je ovo starina, suh visok, blaga lica. Starobosanska nošnja na njemu i ahmedija. Al “ona” Derviš Ramina ahmedija. Zbog te njegove posebnosti i dobrote, fotografisali su ga mnogi i njegove slike stavljali po razglednicama, CD-ovima i suvenirima iz Bosne.
Po njegov savjet dolazili su poznati imami i muderisi. Šutjeli su i čekali dok im Derviš Ramo nebi rekao ono zbog čega su došli. Eto kažu da je svojim učenicima bio jako strog učitelj i tražio uvijek da se poštuje red. Ko bi reko, gledajući to nurli lice. Kad bi čuo da je neko preselio na bolji svijet, a on ga poznavao, uputio bi se odmah na dženazu, ne čekajući niti trenutka da mu neko auto obezbjedi. Onako pješke.
Imao je jednu kčerku i od nje unuku. To bijahu jedine i skrivene suze u njegovu oku što bi kad kad zaiskrile. Kčerka vita homorika, slika i prilika svoga babe. A mala unuka Amela sjajni biser u Derviš Raminoj kući. Amelu je Allah tako dao da je bila lijepa ko slika, al je imala nekakvu bolest koja je kočila u razvoju. Nije mogla iči u školu, niti ostajati sama. Ta bolest je bila teško iskušenje njezinoj majci. Nekako je vremenom i ona oslabila i dobila zločudni rak. Dušom nikad nije poklekla, ali eto tijelo je izdalo. Amelu je morala ostaviti kod svoga oca Derviš Rame, a sama krenuti po bolnicama da traži lijeka. Vrijeme je prolazilo, a lijeka nije našla. Danas je eto na samrti. I desilo se eto ono čega se Derviš Ramo pribojavao, a to je, da i sam oslabi te se nemogne brinuti za unuku Amelu. Pao je na postelju rekavši samo: “Allah je tako odredio, on zna kako dalje”. Preživio je moždani udar i sada leži na intenzivnom odjeljenju.
2006. godina je počela, šta će biti u kući Derviš Rame, neznamo. Požurili smo da pružimo pomoć, jer je poznato svima da ovaj alim živi veoma skromno i sa vrlo malo novca. Stara bosanska kuća i u njoj samo ono što je najpotrebnije.
Ali nas presreti njegov učenik hafiz Halid i reče, da nipošto ne pokušavamo nuditi mu sadaku, jer je alim čim je došao svijesti išaretom pitao kako je Amela i pokazao kako on hoće da se nastavi brinuti za nju. Tako ako nećemo da nam zahatori, bolje da ne nosimo sadaku.
Ipak, želimo li pomoći, da onda direktno pomognemo maloj Ameli. Poslušali smo dobrog hafiza Halida i odlučili da pomažemo malu Amelu, koja je ostala sama i zbunjena u svijetu kojeg ne razumije. Njezin Dedo, jedini koji je sa njom bio i dan i noć, koji joj je bio njezino sve i sve, nije više tu na minderu kraj nje, da je miluje po glavi i ulijeva sigurnost.
|
|
Saznaj više...
|
|
Početkom Aprila dobili smo informaciju kako u Tuzli živi Alma Kandić i da je sa svojom djecom trenutno u veoma teškoj situaciji. Naša saradnica je odmah obavila posjetu i nakon što se uvjerila u stvarno stanje, uručila je hitnu pomoć u novcu. Ukoliko želite pomoći Almi Kantić i njezinim djevojčicama možete to uraditi uplatom u Fond sa naznakom: Za Almu Kantić.
Slijedi izvještaj naše saradnice Azre Alić:
Ja sam posjetila Almu Kandić u četvrtak. Situacija je prilicno loša. Jedino što se više ne moraju brinuti za stan, za sad, jer joj je opština dodijelila baraku u kojoj sad stanuje. Baraka jedva da je namještena, i još uvijek nema tekuče vode jer neko treba da joj to napravi. Ona živi sa 4 djevojčice. Muž ju je ostavio i otad se ne javlja, a roditelja nema. Otac joj je poginuo u ratu. Najstarija Maida ima 8 godina i drugi je razred osnovne škole i odlična je učenica. Ostale curice imaju 7, 5 i 2 godine. Nijedna više ne ide u školu, jer kako Alma kaže ova od 7 je trebala krenuti ali nije za nju imala pribor i knjige.
Alma mi djeluje kao osoba koja radi sve da bi prehranila svoju djecu. Bori se na sve moguće načine da im omogući kakve takve uslove za život. Kako kaže nije nikom dužna ni marke, i dovoljno joj je kad ima brašna i ulja da se ne brine. U toku zime nisu imale smještaj i predlagali su joj da djecu da u dom, ali je ona to odbila. Snalazi se kako zna i umije. Nema nikakvih primanja. Nema za djecu dovoljno ni garderobe, a svoju je rasprodala na pijaci da prehrani djecu.
Zahvaljuje se sadakama* i kaže kako ne može da vjeruje da je dobila ovoliko para, jer nikad još nije dobila toliki iznos. Dokumentaciju šaljem poštom.
Pripremila: Azra Alić
|
|
Saznaj više...
|
|
Otac dvoje djece, invalid bez posla. Prima malu socijalnu pomoć od koje se veoma teško može sastaviti kraj sa krajem, a potrebna je i nova proteza za lijevu nogu.
Poslao nam je pismo i slike koje možete pogledati:
|
|
Saznaj više...
|
|
 Vrijedna i postena djevojčica, pohađa prvi razred trgovačke škole u Sarajevu. Svakodnevno vozari u školu iz Praće do Sarajeva i natrag. Živi sa samohranom majkom i nenom. Ima još dvoje braće i sestara. Ona je najstarija. Melisi treba mala finansijska pomoć da kupi mjesečnu autobusku kartu i sendvić, jer u njenoj porodici niko ne zaradžuje.
|
|
Saznaj više...
|
|
 Ovo je tužna prića iz Kotorska kod Doboja. U omanjoj kući žive: Nusret 55 god., Raza 59 god. Njih dvoje imaju sina Nusreta koji ima 25 god. Sin je trajni invalid. U 7 mjesecu života poceo da dobija epileptične napad i od tada je ostao zauvijek nepokretan i u mentalnom stanju koje iziskuje stalnu i kompletnu pomoć. Sasvim je ovistan o svojim roditeljima, ne može ništa sam da uradi, osim da sjedi kada ga stave u invalidska kolica. Roditelji se brinu o njemu, kupaju ga, mjenjaju mu pelene itd. Otac, Nusret Nijemčević, trajno nesposoban za rad, ima problema sa kičmom tako da se nemože uopšte ispravit, nego hoda poguren. Radio je 19 god. u Enrgoinvestu Rudanka opština Doboj. Prije par mjeseci je u Banja Luci dobio odbijenicu za penziju koju je tražio. Žive od 41 - 56 KM koje njihov sin dobija kao socijalnu pomoć. Troškovi mjesečno koje imaju za lijekove i pelene iznose oko 150 KM. U kući im je bilo uredno i čisto, lijepo su nas primili a na šporetu se kuhao samo krompir za večeru. Pomozimo skromnim donacijama i olakšajmo im.
|
|
Saznaj više...
|
|
 U utorak, 12. 02 2008 godine u ranim jutarnjim satima, došlo je do eksplozije u porodičnoj kući ratnog vojnog invalida Bećira Kurtića iz Slapnice, sela u blizini Velike Kladuše. Požar kojeg je uzrokovala eksplozija plinske boce, je u potpunosti uništila Bećirovu, ionako vrlo trošnu kuću. Tom prilikom su njegova supruga i petero djece zadobili vrlo ozbiljne tjelesne povrede, a najteže je stradala supruga sa opekotinama drugog stupnja.
 Trenutno su svi zbrinuti u Bihaćkoj kantonalnoj bolnici i njihovo liječenje je u toku. Bećir je nakon zarobljavanja na Bosansko Krupskom ratištu 92 godine boravio u zarobljeništvu, a nakon toga je razmijenjen te čitav rat proveo u trećem korpusu Armije BiH, gdje je i teško ranjen. U ovom kraju je poznat kao vrlo skromna i poštena osoba koja je do sada svojim trudom i naporom skrbila za sebe i za svoju porodicu, i bez ikakvih redovnih primanjasve ove godine uspijevao da sa financijskim problemima iziđe na kraj. Pošto su mu trenutno neophodna veća novčana sredstva za troškove liječenja i izgradnju nove kuće, ovom prilikom pozivamo sve donatore koji su u mogucnosti, da svojim skromnim novčanim prilozima pomognu Bećira i njegovu porodicu koje je zadesilo ovo iskušenje.
|
|
Saznaj više...
|
|
|
 Ovo je poziv da se pomogne djevojčici Ajli Bećirević iz Bosanske Krupe.
U Našu redakciju stigao je poziv za pomoć Timki i Edinu Bećirević, roditeljima četvorogodišnje Ajle, koja je imala operaciju srca i sada je obavezna uzimati lijekove (Sabril). Cijena: 160 Eura mjesečno. Djevojčica jako pati zbog neimaštine i potrebna joj je pomoć. Kao i uvijek u ovakvim slučajevima radi provjere stvarnog stanja i preuzimanja emaneta skupljanja pomoći, poslali smo naše saradnike na lice mjesta gdje smo doznali da bi možda nabolje bilo pomoć predati u materijalnim sredstvima: hrana, odjeća, lijekovi i sl. Mi smo s toga odlučili da se akcija zove pomoć Ajli Bećirević. Tako da sredstva iz Fonda koja su izdvojena i koja će se još skupiti ne budu predana kao novčana donacija, već će naši saradnici u Bosanskoj Krupoj, kupovati ono što treba porodici Bećirović. Na ovaj način bi djevojčici Ajli bila osigurana namijenja sadaka. Stoga vas pozivamo da se priključite humanitarnoj akciji. U nastavku slijedi prića koja je došla do nas. (Origanlni tekst - ne od HO Sadake)
|
|
Saznaj više...
|
|
|
 Amela Čehajić u selu Donji Paleži bb kraj Kiseljaka ima nepokretnog muža u postelji i dva sina, obadvojica oboljeli od dječije paralize. U pismu koje je stiglo do nas stajalo je doslovice ovako:
“Bilo kakva pomoć, u hrani, odjeći, obući je prijeko potrebna.”
Naši saradnici: Jasmin i Sadeta su odmah otišli do Kiseljaka i našli Amelu na spomenutoj adresi. Po njihovim riječima, slučaj je zaista takav da bi pokretanje humanitarne akcije bilo od velike potrebe. Prilikom ove naše posjete sadake su iz Fonda uručile donaciju u novcu, kako bi se olakšalo ovoj porodici.
Ukoliko želite pomoći porodici Čehajić možete ih direktno kontaktirati na telefon: 030 870 532 ili posjetiti u Donjim Paležima.
|
|
|
 Elvira Dedić, samohrana majka o kojoj smo više puta pisali na našim stranicama ponovo je bila posječena od HO Sadake. Ovaj put smo došli nenajavljeno u posjetu i zatekli Elviru kod kuće sa obadvojicom sinova. Elvira se jako obradovala posjeti i u razgovoru sa nama pričala kako joj je krenulo nabolje i da su joj sinovi počeli dobro učiti u školi i mektebu. Čak i zdravstveno stanje Elvire se stabilizovalo, mada predstoji jos terapija. Našalost nismo se mogli puno zadržavati, pa smo Elviri predali humanitarnu pomoć koju smo za nju pripremili. (velika količina namirnica, higijenskih potrepština, hrane i svega onoga što bi jednoj porodici trebalo za duži period) Kao po običaju mališani su se poredali kraj majke da bi se slikali. Na vratima se Elvira još jednom duboko i iskreno zahvaljuje svim donatorima koji joj na ovaj način pomažu i šalje tople selame.
Pripremila: Amela Huseinović
|
|
Saznaj više...
|
|
 Mala Emina Čukurija pohađa peti razred osnovne škole na opštini Gornji Vakuf. Emina već dugo ne zna kako je imati roditelje, biti darovan roditeljskom ljubavlju i pažnjom. Eminina majka je preselila na bolji svijet, još dok je Emina bila manja, a babo je davno otišao u svijet i nije se vratio. Emina živi sa dva brata koji su kao i mnogi u Bosni i Hercegovini nezaposleni. Ali Allah dž.š. spušta svoju milost na nas, prosvjetljava naše razume i štiti srca naša. On čuva, pokriva i odgaja duše, dobrotom i blagošću Svojom. Tako je, pošto osta bez majke i oca, On bdio i odgajao Eminu. Pa je eto odgoji kao blagu, prosvijetli njeno srce i obdari bistrinom razum ove mile djevojčice.
|
|
Saznaj više...
|
|
 Munevera je, žena-drvosječa i od tako zarađena novca plaća put i školu svojoj djeci. Do nedavno je gajila kokoške i prodavala jaja, ali kukuruzi i žito za prehranu su poskupili, pa je morala prekinuti sa uzgojem. Ovo je najkraća prića o ovoj ženi koju smo mogli napisati. A moglo bi se o Muneveri pisati još dugo dugo. O njezinom dobrom svekru rahmetli Aliji, kojeg je ona, bolesnog njegovala do zadnjeg trenutka. O bolesnoj svekrvi. O kravi čije mlijeko Munevera dijeli starcima u selu ostavivši sebi tek toliko da njezino dvoje djece imaju za večere.
|
|
Saznaj više...
|
|
Muška sujeta, balkanski sindrom, u literaturi ima više naziva za ovaj fenomen ... , ali je on u Bosni još jedan od faktora koji razaraju porodicu, tjeraju je u socijalnu i ekonomsku propast.
Slučaj Edine Karić (rođ. 1976) iz Sasa kraj Srebrenice najbolje pokazuje kako danas u Bosni živi žena, žrtva rata. Nakon mučkog silovanja u Srebrenici, Edinu počinje progoniti i vlasitit muž, sramno joj prigovarajući golgote koje je preživjela i nazivajuči je pogrdnim imenima. Ubrzo ovo prelazi i u teško fizičko zlostavljanje, nakon čega je Edina da bi spasila sebe i djecu primorana napustiti kuću, Danas živi u trošnoj, vlažnoj baraci i odgaja dva sina. Jedan je četvrti, a drugi šesti razred. Ne ostvaruje nikakva primanja i živi na egzistencionalnom minimumu.Na našem forumu je objavljena cjelokupna Edinina prića koju možete pročitati ovdje.
Spomenuli bi na ovom mjestu da je i Edinin otac preživjeli logoraš, bez ostvarenih prva na penziju, kao i sestra čiji je muž poginuo padom Srebrenice.
HO Sadake odvaja sredstva iz Fonda za ovaj slučaj i ujedno pokrečemo humanitarnu akciju za pomoć Edini Karić.
|
|
Saznaj više...
|
|
 Rahima Gaši sa sinom, kćerkom i bolesnom majkom već duži niz godina živi u trošnoj kući izgrađenoj prije 50-tak godina. Krov na šeperuši pokrivenoj šimljom i limom, već nekoliko godina uveliko prokišnjava, a pod od dasaka je toliko propao da predstavlja pravu opasnost za jedanaestogodišnjeg Islama i trogodišnju Hanu. Humanitarna organizacija SADAKE, pritekla je u pomoć.
|
|
Saznaj više...
|
|
|
 Želimo vas upoznati sa kratkim prićama devetoro siromašnih staraca koji na sebi svojstven način i sa dozom misticizma, privlaće pažnju svih onih koji ih barem jednom sretnu.Životi ovih ljudi su više nego skromni, smijemo se usuditi reći asketsko-teški, ali ipak ni kod koga od njih ne može se naći niti truna nezadovoljstva, očajanja ili depresije. Naprotiv, kada smo ih ne-najavljeni posječivali noseći humanitarnu pomoć, pronalazili smo ih u ibadetu i velikoj radosti da nam pruže gostoprimstvo.
|
|
Saznaj više...
|
|
|
Rahman Bajrić, demobilizirani borac Armije republike Bosne i Hercegovine, otac dvoje djece živi danas od 50 KM invalidnine u tuđoj kući. Ovaj minimun novca koji porodica Bajrić dobiva nije dovoljan nikome za život, kažu nam u razgovoru Bajrići. "Kucali smo na mnoga vrata, ali osim obećanja do danas nismo dobili ništa. Da nam je barem da imamao kakvog bilo svoga krova nad glavom i da se ne bojimo iseljenja iz tuđe kuće." Ljeto je, Rahman traži svaki dan gdje bi zaradio poneku marku da ishrani porodicu. Život od danas do sutra, neizvjesnost, ali i nada u pomoć dobrih ljudi. Pogledajte kratki film prilikom humanitarne posjete našeg saradnika Hakije porodici Bajrić 
