Ovo je prića o 22-godišnjoj samohranoj majci Amini Mujić-Sušić iz Zavidovića koja odgaja troje malodobne djece, a sa četvrtim je trudna i treba uskoro da se porodi. Prića nebi bila ni po čemu neobična, da Aminin muž nije prije pola godine preselio na Ahiret klanjajući Jaciju namaz. Doslovno na sedždi. Amina nije ostvarila nikakvu socijalnu niti drugu pomoć, a nedavno joj je odobreno simboličnih oko 25 KM penzije mjesečno. Mlada majka je na granici svih granica egzistencije. A pogotovo sada kada je i četvrta beba na pomolu. Svaka pomoć je dobro došla i mi iz HO Sadake odvajamo sredstva iz fonda za hitnu pomoć te otvaramo svoje račune za sve one koji mogu i žele dati skroman doprinos. Apelujemo i na sve one koji žive u blizini Zavidovića ili će u toku ljeta ići dole, da posjete Aminu i njezinu djecu. Amina kao što rekosmo nema muža, nosi nikab pa molimo za diskreciju i razumijevanje da su poželjne posjete uz prisustvo sestara. Kontakt Telefon je: 061 832395   U nastavku kopija Amininog pisma upučenog u našu redakciju.

  photo: Annie.noelle Garand

Adis Žilić je dječak rođen 1996 godine sa tri bubrega. Dva su bila srasla jedan za drugi i morali su biti odmah po rodženju odstranjeni, a sa trećim je živio normalno sve do nedavno, kada je radi promjena u Adisovom zdravstvenom stanju ustanovljeno da i on radi samo sa 10% kapaciteta. Sad je u toku trka sa vremenom i borba za Adisov život. Otac Safet i majka Enesa su nezaposleni i nemaju nikakvih sredstava da bi ovo iznijeli sami, pa su zamolili da im se i na ovaj način pomogne koliko ko može.  U tu svrhu pokrećemo apel do polovine Jula i ostavljamo naše račune otvorene za one koji mogu i žele pomoći. Naš saradnik Haris će se u narednm danima preuzeti orginalnu dokumentaciju i predati pomoć iz Fonda i.A. Nakon povratka sa terena ćemo objaviti i izvještaj sa aktuelnim stanjem. Izvinjavamo se na kvalitetu ove prve slike, jer smatramo da nije bilo vremena da čekamo bolju.

 Potvrda o socijalnom stanju.

Pismo od Džemala i Melise Kovač iz Zavidovića je stiglo u našu redakciju prije mjesec dana. Radi se o višečlanoj siromašnoj porodici u kojoj se dvoje djece školuje, a na jesen u školu polazi i treće. Zaposlen nije niko, a Džemal je već duže vremena na birou za zapošljavanje. Pored njih šestoro, u maloj prizemnoj kući koja nema ni krova, živi još šest članova šire familije. Neki su i bolesni, pa je tako upravo tih dana Džemalova majka bila odvezena u Tešanjsku bolnicu. Kovači su nam pričali da i lijekove i pelene moraju sami nabavljati, a sredstava nema dovoljo ni za hranu. Nakon što smo dobili i traženu dokumentaciju i potvrde, poslali smo našeg saradnika Mehemeda na lice mjesta da iz fonda urući hitnu pomoć ovoj porodici. 

Jakub Kuljančić sa svojom trojicom braće i roditeljima živi doslovno bez dovoljno hljeba u kući. Ovaj dvadesetogodišnjak je povratnik u selo Dragaši kod Vlasenice i nema nikakvih primanja. Žive od toga što uspiju posijati, ali kako Jakub u filmu koji je naša koordinatorka Munira snimila s njim kaže: " Bolje da me nepitate šta jedem preko dana. Preskačem obrok, gladujem malo i tako."  Veoma emocionalna priča o mladom čovjeku koji bi bio sretan da ima nešto stoke da gaji ili možda kosilicu kako bi pokošeno sijeno mogao prodavati. Eto samo toliko da sa svojom porodicom ne gladuje.  Žive u napuštenoj oronuloj kući nekog rođaka, bez struje i vode, bez ulaznih vrata. Kuljančići se odavno nalaze na spisku za gradnju donatorske kuće, ali kada i hoće li ikada doći do realizacije obećanog, to samo Allah zna. Do tada im valja doslovno - GLADOVATI.

Desetero braće i sestara iz Živinica (selo Djedinje) trebaju našu pomoć.
Otac Ahmić Sead i majka Šemsija imaju desetero djece, uzrasta od 18 mjeseci do 11 godina.
Emisiju o njihovom teškom materijalnom stanju emitovala je Hayat TV.
Želja ove djece bila je da imaju kravu kako bi mogli imati mlijeka. Dobili smo informaciju od Maje Ibraković, urednice na Hazat TV-u da su neki ljudi obećali donirati kravu.
Ostaje da se pomogne koliko ko može, kako bi se uz pomoć u hrani, novcu i td, jednom od djece, koje je rođeno sa urođenim isčašenjem stopala, mogao kupiti ortopedski uložak.

PREHRAMBENI ILI HIGIJENSKI ARTIKLI, ODJECA I OBUCA SU TAKODJER VEOMA DOBRODOSLI...

Kontakt telefon i direktno slanje pomoći molimo direktno preko Ahmić Seada: 066/772-568
Ne preko HO Sadake.

Ovo je priča o Almedini Gurdić. Trudnica kojoj je porod veoma blizu, a u hladnoj kući fali svega, pa i hrane. Priča je počela vrlo interesantno, naime naša koordinatorka je bila na terenu i dijelila pomoć u snijegom zavijenim brdima nadomak Sarajeva. Na povratku je dobila hitan poziv da se vrati nazad jer je jedna trudnica zbog neimaštine u teškom zdravstvenom stanju. Vrativši se u teško prohodno naselje Gora zatekli smo trudnicu Almedinu u hladnoj sobi. Peć je bila hladna i ugašena. Svekrva je bila s njom, a muž u potrazi za bilo kakvom pomoći: hrana, drva, ljekar... Nakon kratkog razgovora i konsultacije u timu HO Sadake, koordinatorka Munira je odmah otišla do prodavnice i kupila najosnovnije namirnice. Zatim je u "Ogrjievu" naručila drva, ali transport zbog snijega nije bio moguć za najmanje tri dana. Koordinatorka je tako stavila dvije vreće drva u svoje auto, te se tako zajedno sa namirnicama vratila do trudnice. Almedina je plakala od zahvalnosti i radosti. Zamolili smo je da napiše par riječi koje možete pročitati u nastavku teksta, a objavljujemo i opšti poziv na humanitarnu akciju do polovine marta, pa ukoliko neko želi može do tada poslati svoju sadaku u novcu na naše račune . Oni koji su u blizini naselja Gora nadomak Sarajeva, mogu potražiti Almedinu i odnijeti joj svoju pomoć direktno.

Tragom priće o o porodici Ahmić iz sela Goduša, iznad Visokog, uputili smo se po velikom snijegu da obiđemo ove ljude koji nemaju ama bas nikakvih primanja. Nedavno je ovoj šestočlanoj porodici trebala biti isključena struja, zbog neplačenih računa. Iz fonda HO Sadake za hitne slučajeve priskočilo im se u pomoć, te pored plačanja računa, kupljene su i osnovne životne namirnice. Mnogo je priča iz njihovog života zbog kojih vam se okrene u stomaku, ali mi ćemo navesti samo dvije:
Jedan od sinova, (Adis 12 godina) dobio je krivljenje kičme, ali zbog nedostatka para za autobus, nije više mogao da se šalje na slikanje i tretman. A najmlađe dijete (Almedin 16 mjeseci) pije vočni sok koji je već s vodom razrijeđen da bi dotekao i za sutra. Majka plete vunene čarape i prodaje ih za 2,50 KM. Bili smo očevidci da je od jednog prodatog para donijela šerpu graha iz sela za ručak svojoj djeci. Halid radi fizičke poslove kada nađe posao. Ali sad nema ni toga.  HO Sadake je iz fonda odvojila hitnu pomoć u novcu.

Adresa: Ahmić Halid,  Rajčići  b.b.  Visoko

tel: 032 722195

Dževad je otac dvoje djece i živi sa suprugom u kući jednog humanog čovjeka, koji se prepoznavši ozbiljnost situacije, odrekao Dževadove kirije. Inaće invalid od rođenja, Dževad je ipak do u nazad 8 godina uspjevao pronaći posao i prehraiti svoju porodicu. Od 2002 ostaje bez zaposlenja i tako do danas. Bezuspješno konkuriše na sve oglase i redovno se javlja na biro za zapošljavanje.  Jedina sredstva od kojih ova porodica preživljava su minimalne jednokratne pomoći iz centra za socijalni rad. Tako već punih 8 godina. Sada je već stanje već jako ozbiljno i Ramići se kreću po rubu egzistencije.
Pozivamo vas da se do kraja Februara zajedno ukljucimo u akciju za pomoc porodici Dzevada Ramica.  U nastavku teksta originalno pismo koje nam je Dževad poslao. Nasi računi stoje na raspolaganju.
Prilog pripremio Almir C.

vidi izvještaj 2010

Pišemo vam o slučaju porodice Suljkanović iz Kalesije.
Njihova drama je počela kada se kod kćerke Nejle (4 godine) temperatura jedne noći povisila do 40,5° C te je  Nejla izgubila svijest. Nakon toga imala je konvulzije koje i danas traju.Kod djevojčice je tada uspostavljena sljedeća dijagnoza: Microcephalia (Q02), Convulsiones rec. (R 56.0)
Tretman je moguć u većem centru na primjer Tuzla, gdje se djevojčici pomaže simptomatski. No put do Tuzle je uvijek dug i neizvjestan i Nejla dobije po nekoliko napade dok konačno stigne do hitne pomoći u Tuzli.

Obzirom da su roditelji maksimalno iscrpljeni sto se finansija tiče, jer sve lijekove i putarinu koja iznosi oko 350 KM mjesečno, plaćaju od svojih skromnih primanja, a koja ne dosežu spomenutu sumu, zamolili su da prenesemo njihov apel za pomoć.

Oni mole da im se pomogne barem sada preko zime. Dovoljna je skromna sadaka, a oni će pokušati da se presele nadomak Tuzle u jednu neopravljenu kuću, kako bi ipak bili bliže Tuzlanskim bolnicama.
Mi ćemo svakako odvojiti dio sredstava iz Fonda za hitnu pomoć i što prije predati Suljkanovićima, a pozivamo i vas da se uključite u akciju do kraja Januara.

Broj tel. porodice Suljkanović je: 035 637 117 ili 061 804 738

 
vidi izvještaj 2010

U Brčanskoj 38, u jednom mirnom dijelu Bihaća živi troje mališana: Medina, Elmedin i Hajrudin. Troje jetima u djedovoj kući. Sa njima je majka Hajrija, koja daje nadljudske napore da pribavi hranu i odjeću za svoju dječicu. Njezina primanja izgledaju ovako: 50 KM za svako dijete i jos 50 KM za Elmedina ekstra jer je Elmedin obolio od Celijakije i nesmije jesti obično brašno, slatkiše i mnogo toga još. To je 200 KM za mjesec dana, a njih četvoro. Otac djece, kako nam priča Hajrija bio je alkoholičar, i umjesto da donose radost, opskrbu i zaštitu svojoj porodici, donosio bi im bol, poniženja i traume.  Hajrija je tako jednom završila u bolnici, fizički i psihički skrhana do dna. Nakon izlaska iz bolnice Hajrija pokušava da se sama brine o svojoj djeci kako zna i umije. Da pored svoje zadaće kao majka nadomijesti ulogu oca i da hrani svoju porodicu.  

Desetak kilometara uzvodno od Fojnice prema Prokoškom jezeru smješteno je selo Barakovići. To je naselje sa oko tridesetak kuća i pripada Mjesnoj zajednici Prokos, a haman je poslije Klisure najvisočije selo prema Prokoškom jezeru. Posjetili smo ovo naselje tragom oglasa u "Dnevnom avazu" u kojem Jusuf Bureković moli za pomoć u hrani i spominje da ima dvoje djece. Stigli smo pred kuću sa brojem 65 u kojoj živi 37-godišnji Jusuf Bureković - Juka sa 28-godišnjom suprugom Nerminom i dvoje mlade djece Sadet (9) i Ajla (5) godina. Jusuf nam je pričao svoju životnu priću, a pritom su i on i supruga pustili poneku suzu tokom našeg razgovora. Ovo je njihova priča: "Demobilisani sam borac, ne radim nigdje, živimo u babinoj kući u dvije prostorije. Bio sam u Armiji BiH i uzeo onu otpremninu od 10 000 KM, doveo sam od tog novca vodu sa lokaliteta Krčevine ispod Klisure u dužini od oko 3 kilometra. Ponešto posijemo, a ja zaradim ponekad koju marku u nekoga na dnevnici. Moram kupovati mlijeko a svi ga volimo u kući. Ja moram dijetetu kupiti mlijeko a evo od komšije ga donosim već tri mjeseca i nisam mu platio, pa me stid"... u nastavku cijela prića i slike.

Pomozimo Zehriji Selimović i njezinoj sestri Nizami.
Ove dvije starice žive sasvim same u Vogošći u jednom malom stanu. Izdržavaju se od skromne minimalne socijalne pomoći. No teška bolest, "Reumatoidni artritis" svakog dana uzima sve više maha. Zehrija je vec 6 godina sasvim nepokretna i o njoj se brine njezina sestra Nizama. Potrebe za lijekovima, ortopedski pomagalima i hranom su stalno tu i sve je skuplje. Režije su u prošloj 2008 godini dovele Zehriju i njezinu sestru do granice da su morale zatražiti skromnu pomoć od HO Sadake. Pomozimo zajedno. 
Uplate možete izvršiti na naše račune, a mi smo ubrzo ponovo kod sestara Selimović u Igmaskoj ulici 61 u Vogošći.  Dodjite i vi. 
                                                          

pripremio saradnik Rifet Dervišević 

Naš stari znanac Nermin Golić iz Kaknja, vrijedni otac dvoje djece i bivši borac Armije BiH. Ranjavan i demobilisan. Godinama nezaposlen iako trazi posao posvuda. Piše nam da ga je teško pogodilo što čak i u komunlanom preduzeću nije mogao naći posao jer nije imao "veze".
I eto prikupio je hrabrosti i javio nam se ponovo sa molbom da mu pomognemo.

Piše Nermin još u pismu da je zahvalan svim donatorima koji uplaćuju za pomoć ljudima u potrebi i da se stidi jer kako reče:

"Ima onih koji još nisu nigdje tražili, a veća su sirotinja od mene."

Našao je mogučnost da završi kurs za varioca, pa da ode na privremni rad u Hrvatsku.

Zamolio je ako mu se može pomoći da plati taj kurs i ostavi opskrbu za porodicu dok ne zaradi i pošalje prvu platu. 
Odlučili smo da Nerminu pomognemo iz Fonda za hitnu pomoć, kako bi u budučnosti našao posao i mogao sam ishranjivati svoju porodicu.
Podržite i vi ovu želju bivšeg borca da postane sam hranitelj svoje čeljadi.

Nana Džafović Almasa je samohrana starica koja živi u centru Goražda u jednoj, za život neuslovnoj sobici. Brine se samo o sebi i preživaljava sa malom penzijom. Nana je kao što možemo vidjeti na slikama prilično u godinama i nije puno pokretna. Ali navrate joj ponekad dobri ljudi i komšije te pomognu koliko mogu. Krajem decembra poslali smo joj skromnu sadaku uplaćenu od donatora u fond za hitnu pomoć. Pogledajmo par slika iz nanine sobe.

.

Od kako se moj suprug razbolio, tek tada su nam počele prave patnje iako smo ih imali i zadnju godinu dana. Preživljavamo doslovice sa 150KM koje moj suprug dobiva kao demobilisani borac, ali ni tih primanja nema zadnjih 3 mjeseca. Tako da bukvalno gladujemo. Neznamo već mjesecima šta je vreča brašna a za higijenu da i ne govorimo. Jako se plašim, koliko god gladi toliko i bolesti svojoj djeci, jer im nisam u stanju pružiti naj osnovnije. 

Hitno potrebna pomoć u novcu, do kraja Juna.

U nesretnom slučaju 02.12.2008.g. dječak Karalić Evel iz okoline Zenice je pretrpio tešku povredu u kojoj je smrskao lijevu nogu u potkoljenici. Tog nesretnog dana traktor (kardan-prenosni mehanizam između mašine traktora i prikolice) mu je priklještio lijevu nogu i zdrobio je na više mjesta.Od tog dana dječak je upućen i lijeći se na K.U.C. u Sarajevu gdje su iscrpljene sve mogučnosti lijećenja zbog vrlo teške i komplikovane povrede i zbog čega se roditeljima preporučila amputacija potkoljenice (zbog mogućnosti da se infekcija proširi i na zdravi dio noge) ili odlazak na neku od specijalizovanih klinika za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju.

Porodica je uspostavila kontakt sa Prof. Dr. Milomir Ninkovićem, šefom ovog tipa hirurgije u Njemačkoj, koji je zakazao i obavio pregled 23.05.2009.g. U svom nalazu je naveo da on zajedno sa svojim timom stručnjaka iz ove oblasti može da sanira povredu i dječaku spasi nogu tako sto bi mu izvršio transplantaciju mišičnog tkiva i kože sa zdrave noge u natkoljenici. Detaljnije u nastavku.

Kao sto smo najavili, 25. Aprila dočekali smo Mirsadu Toporan i njezinog sina Semira u haremu Begove džamije, kako bi im predali pomoć.
Semir, devetogodišnji dječak bio je usplahiren i očaran ljepotom džamije građene u turskom stilu, pred kojom je stajao. Predložili smo Mirsadi da se osvježe od puta u Morića hanu, što su odmah prihvatili. Tu smo slušali od Mirsade veoma tužnu i potresnu životnu priću. U jednonom momentu iza susjednog stola ustala je jedna mlađa zena, prišla nam i sa očima punim saosječanja, izvadila novac i dala ga majci, rekavši tihim glasom samo: "Ovo je za vas" Stajala je još par trenutaka nijemo, blago se osmjehnula Semiru i ubrzanim korakom izašla iz Morića-hana.  Pročitajte i nastavak ove priće i pogledajte 4 minute filma koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim ...

Obavještavamo Bosance i Hercegovce u dijaspori da je pokrenuta akcija za izgradnju kuće porodici poginulog rudara Almira Babića.
Almir je poginuo u eksploziji metana u rudniku Stranjani,  pokušavajući da izvuče svoga poginuloga kolegu.
Iza rahmetli Almira Babića ostali su njegova majka, supruga Alma, djeca Lejla 5 godina i Elmin 3 godine star.
Almir je preselio u svojoj 33. godini. Bio je vrijedan i pošten čovjek koji je radom u jami izdržavao svoju porodicu. Sa Almirom je živjela i njegova majka.
Živjeli su u djedovoj kući, koja je više šupa nego kuća.
Danas, kada Almira više nema, situacija u kući gdje je živjela njegova porodica veoma je teška te supruga sa dvoje jetima bez hranioca i zaštitinika mogu brzo završiti na ulici.
Zbog svih ovih okolnosti dvije bošnjačke humanitarne orbanizacije „Sadake” iz Njemačke i Most-Bro” iz Danske te portal bosnjaci-net iz SAD-a, pokrenuli su humanitarnu  akciju za prikupljanje sredstava za izgradnju kuće porodici rahmetli Almira Babića. Brojevi računa i detaljnije u nastavku teksta.