|
|
Amela |
|
|
|
 Ustvari ovo je priča samo o Ameli, ali eto, da krenemo redom.Na prilazu u Visoko, na jednoj desnoj krivini ima gusta šuma. Šuma homorika i jela. Djeluje mračno i čutljivo. Možda bi bila i premračna, da se između stabala ne bjelasaju visoki, ko snijeg bijeli bašluci. Ima ih na stotine. Šehidko mezarje. Kažu stari Visočani da se na ovome mezarju za prošloga rata deslo nešto što se graniči sa razumom. Vele nije za svačije uši, ali eto samo da se zna, Bosna ima svoje čuvare za koje mi i neznamo. Jedan od tih starih Visočana je i Ramo. Kažu, on je jedan od zadnjih alima staroga kova. Onih alima za koje se zna u cijeloj Bosni, ali samo po dobru. Alim kojeg poštuju stari i mladi i koji iz poštovanja nosi titulu Derviš Ramo. Prepoznatljiva je ovo starina, suh visok, blaga lica. Starobosanska nošnja na njemu i ahmedija. Al “ona” Derviš Ramina ahmedija. Zbog te njegove posebnosti i dobrote, fotografisali su ga mnogi i njegove slike stavljali po razglednicama, CD-ovima i suvenirima iz Bosne. Po njegov savjet dolazili su poznati imami i muderisi. Šutjeli su i čekali dok im Derviš Ramo nebi rekao ono zbog čega su došli. Eto kažu da je svojim učenicima bio jako strog učitelj i tražio uvijek da se poštuje red. Ko bi reko, gledajući to nurli lice. Kad bi čuo da je neko preselio na bolji svijet, a on ga poznavao, uputio bi se odmah na dženazu, ne čekajući niti trenutka da mu neko auto obezbjedi. Onako pješke. Imao je jednu kčerku i od nje unuku. To bijahu jedine i skrivene suze u njegovu oku što bi kad kad zaiskrile. Kčerka vita homorika, slika i prilika svoga babe. A mala unuka Amela sjajni biser u Derviš Raminoj kući. Amelu je Allah tako dao da je bila lijepa ko slika, al je imala nekakvu bolest koja je kočila u razvoju. Nije mogla iči u školu, niti ostajati sama. Ta bolest je bila teško iskušenje njezinoj majci. Nekako je vremenom i ona oslabila i dobila zločudni rak. Dušom nikad nije poklekla, ali eto tijelo je izdalo. Amelu je morala ostaviti kod svoga oca Derviš Rame, a sama krenuti po bolnicama da traži lijeka. Vrijeme je prolazilo, a lijeka nije našla. Danas je eto na samrti. I desilo se eto ono čega se Derviš Ramo pribojavao, a to je, da i sam oslabi te se nemogne brinuti za unuku Amelu. Pao je na postelju rekavši samo: “Allah je tako odredio, on zna kako dalje”. Preživio je moždani udar. 2006. godina je počela, šta će biti u kući Derviš Rame, neznamo. Požurili smo da pružimo pomoć, jer je poznato svima da ovaj alim živi veoma skromno i sa vrlo malo novca. Stara bosanska kuća i u njoj samo ono što je najpotrebnije. Ali nas presreti njegov učenik derviš Džemal i reče, da nipošto ne pokušavamo nuditi mu sadaku, jer je alim čim je došao svijesti išaretom pitao kako je Amela i pokazao kako on hoće da se nastavi brinuti za nju. Tako ako nećemo da nam zahatori, bolje da ne nosimo sadaku. 2008. je godina, Amelina majka je preselila na bolji svijet. Nekoliko puta smo bili kod Amele i nosili skupljenu pomoć od dobrih ljudi po cijelom svijetu. Derviš Ramo se oporavlja. Ipak, želimo li pomoći, maloj Ameli koja je ostala sama i zbunjena u svijetu kojeg ne razumije, uradimo to bolje danas nego sutra. Njezin Dedo, jedini koji je sa njom bio i dan i noć, koji je za nju bio njezino sve i sve, polahko se vrać do nje, da je miluje po glavi i ulijeva sigurnost. Ali nezaboravimo da sve traje svoje vrijeme i da Amelu treba još pomagati. 
|
| < Prošli | Sljedeći > |
|---|
| Nova akcija |
|---|
Pomozimo trudnici Almedini
|
| Okončana akcija |
|---|
Na humanitarnom koncertu skupljeno
2000 EUR pomoći   |
| Obavještenje |
|---|
|
Kurbani 2010
Raniji Newsletteri U ovoj rubrici možete pregledati neke od ranije poslanih Newslettera. --- |
| Zaboravljeni |
|---|
| Povratnici |
|---|
| Jetimi |
|---|
| Samohrani |
|---|
| Liječenje |
|---|
| BLOGGOVI |
|---|
|
Blog liječenje ovdje
Video arhiva ovdje |
| Djeca |
|---|
|
Adresa
|
|