Od kako se moj suprug razbolio, tek tada su nam počele prave patnje iako smo ih imali i zadnju godinu dana. Preživljavamo doslovice sa 150KM koje moj suprug dobiva kao demobilisani borac, ali ni tih primanja nema zadnjih 3 mjeseca. Tako da bukvalno gladujemo. Neznamo već mjesecima šta je vreča brašna a za higijenu da i ne govorimo. Jako se plašim, koliko god gladi toliko i bolesti svojoj djeci, jer im nisam u stanju pružiti naj osnovnije. 

Pred sami početak  rata živjeli smo kao podstanari u Tesliću odakle smo moj suprug i ja i rodom. Suprug je radio u gradjevinskoj firmi  „Graditelj Teslić“ sve do 1992 godine kada je počeo rat. Do pred rat bio je upravo drugi na spisku za dodjelu stana, a onda, sve smo to izgubili. Danas smo eto u tuđoj kući, a da nije bilo prokletkog rata bili bi u svome stanu. Živimo danas u općini Žepče u kući u kojoj nema uslova dostojni ljudskome životu. Do unazad godine dana moj suprug je radio i tako prehranjivao porodicu, mada je i to bio život od danas do sutra.  Zbog iznenadne bolesti, moj suprug Emir počinje se slabije kretati, slabije govoriti i pada u teško psiho-fizičko stanje. Ni nakon deset mjeseci pretraga i liječenja nemamo konačnu dijagnozu. Obraćali smo se centru za socijalni rad kao i općini, ali sve se svodi na obečanja. Do sada nismo imali konkretnu pomoć.
(Tekst iz pisma upučenog na redakciju HO Sadake)

Podaci za direktne donacije:
Ime: Mejrema Fazlić
Adresa i tel:Opsenik b.b Žepče 
Tel: 061710012

Racun u banci
broj ziro rac.1610550000000032
IBAN CODE:BA391612550007801739
SWIFT CODE:RZBABA2S